Film u februaru

ENVIROMENTAL STUDIES, VIDEO LOOP AND AMBIENT RESEARCH

Knjižara Utopia i Karavansaraj predstavljaju program filmova. Projekcije počinju u 18 00.

Feb 01 Bill Viola ,,I Do Not Know What It Is I Am Like”

,,I want to go a place that seems like it’s at the end of the world. A vantage point from which one can stand and peer out into the void-the world beyond-what would be above the surface to the fish. Where all becomes strange and unfamiliar. There is nothing to lean on. No references. It is said the mind plays tricks. Standing there, a place where, after a long arduous journey, you realize you can go no further. Each time you advance towards it, it recedes further. You have reached the edge. All you can do is stand there and peer out into the void, watching. Standing there, you strain to look further, to see beyond, strain to make out familiar shapes and forms. You finally realize that the void is yourself. It is like some huge mirror for your mind. Clear and uncluttered, it is opposite of our urban distractive spaces. Out here, the unbound mind can run free. Imagination reigns. Space becomes a projection screen. Inside becomes outside. You can see what you are.”  Bill Viola

Feb 03 Ron Fricke ,,Koyaanisquatsi’’

Četvrtog oktobra 1957-e Sovjeti su izbacili veštački satelit u svemir koji su nazvali ,, Sputnik”. Reakcija u Vašingtonu je bila više nego burna. Grupa senatora koji su pripadali demokratskoj partiji, gestikulirajući prema nebu ispred tv. kamera, direktno je optužila vladajuće republikance kako su nesmotreno izgubili sav svemirski prostor od Sovjeta i tako izložili ,,Slobodan svet” ogromnoj opasnosti. Rugali su se predsedniku Amerike da je ozbiljno ,,kratkovid”, jer dok je on otvarao Diznilend i glupirao se sa Miki Mausom i Paja Patkom, komunisti su osvojili svemir.

Feb 04 Lee Ranaldo& Leah Singer ,,Drift”

Fridrih Direnmat, švajcarski pisac i književni kritičar, užasnut trkom u nuklearnom naoružanju, izjavio je pred grupom studenata: ,,Tragedija pretpostavlja krivicu, šok, meru, introspekciju, odgovornost. Zbunjenost našeg vremena, izdajstvo bele rase, ne ostavlja prostora za krivicu i odgovornost. Ne možemo nikoga da optužimo. Stvari su se tek-tako dogodile. Svako se zaneo i zatekao u nepriličnoj situaciji. Svi smo krivi, svi tako ukaljani gresima naših očeva i pradedova. Mi smo naslednici svega ovoga. To je zla kob, ne naša krivica. Krivica postoji samo u formi ličnog dostignuća. Bolje da ovo sve nazovemo jednom komedijom. Ceo naš svet je rezultat jedne groteske, baš kao što je i atomska bomba isto to, baš kao što su i apokaliptične slike Hironimusa Boša groteskne. Groteska je senzitivna ekspresija, senzitivni paradoks, predmet bespredmetnog, lice bezličnog sveta i baš kao što naše razmišljanje nije moguće bez koncepta paradoksa, tako i umetnost, naš svet, postoji zato što je tamo atomska bomba koje se smrtno plašimo”.

Feb 05 Ralf Schmerberg ,,Hommage A Noir”

Antonin Arto je 1936. boravio neko vreme među meksičkim Indijancima sa kojima je u nekoliko navrata učestvovao u svetkovini ispijanja pejotla. Zapisao je reči jednog od visokih sveštenika kulta: ,,Stvari nisu onakve kako ih mi uglavnom vidimo ili doživimo, već su onakve kako nas uči Ciguri. Ljude je zaposelo zlo, Zloduh iz davnina, a čovek se bez Cigurija ne može vratiti Istini. Svet je nekada bio stvaran, ali kako starimo sve je lažniji, jer se u ljude uvlači zlo. Nekada je svet zvonio u ljudskom srcu. Sada više nema ni sveta, ni srca u njemu, ni duše, jer se Bog povukao. Videti stvari znači videti beskraj. Kada sada gledam u svetlo skoro ne mislim na Boga. A, opet, sve je stvorio On, Ciguri. Zlo je u svim stvarima, i ja, čovek, više se ne osećam čistim. U meni postoji nešto užasno što raste i što nije poteklo od mene, nego od tmina koje su u meni, tamo gde ljudska duša ne zna gde počinje i gde se završava Ja. Sa Cigurijem više ne znam za laž, ono što bih hteo ili ono što ne bih hteo. Uskoro će ostati samo opsena maska nekoga ko se cereka između sperme i govanca”.

Feb 06 Andy Goldsworthy ,,Rivers And Tides”

,,Obrazovanje antitetička sinteza i savršenstvo sve do ironije. – Kod čoveka koji je dosegao izvesnu visinu univerzalnosti njegovo unutrašnje biće je neprekidni lanac najstravičnijih revolucija.’’ Fridrih Šlegel

Feb 07 Srdjan Djidji Marković ,,Chant Down Babylon”

Rastama je jevrejska Biblija bila i ostala izvor inspiracija kao što je Novi Zavet hrišćanima. Ali Raste su napravile kompromis između ta dva dokumenta tako što su proglasile Hajla Selasija inkarnacijom Isusa Hrista. Etiopska ortodoksna crkva nikada nije uzela u obzir ovu rastafarijansku ideju, ali su Selasija označili kao zemaljskog branioca i glavu koptske crkve. Rastafarijanci na Jamajci tvrde da su oni jedinstveni karipsko-kreolski fenomen koji je različit i od koptske crkve, ali i od ostalih uticaja koji su prošli kroz Jamajku. Forme hrišćanstva, politički nacionalizam, sindikalizam, socijalizam ili tržišni liberalizam su podjednako strani Rastafarijancima jer oni ih vide kao sisteme uvezene i nametnute lokalnoj populaciji. Svoj kulturni fenomen sagledavaju u kontekstu svih indeksa kulture znanih ljudskoj vrsti kao što su jezik, religija, umetničke manifestacije, politička organizacija, sistem produkcije i distribucije sa razmenom. Njihovom kulturom provejava glasan eho otpora prema svakoj vrsti opresije    i to se naročito ističe u sadašnjem trenutku homogenizacije koji mnogi još nazivaju ekonomskom globalizacijom. Raste ovo vide kao opasnost i svojski se trude da ,,pročitaju ovakve igre.’’

Feb 08 Ron Fricke ,,Baraka”

Indijski filozof Radakrišnan upozorava da je naša dužnost da uvek kultivišemo milost u našim srcima. Smatrao je da je samilost proces koji se ne može istrošiti pa makar je ceo svet praktikovao: ,,Ništa u potpunosti nije loše kao što to možemo reći i za dobro. Dva principa, dobro i zlo, gospodare univerzumom. Moramo biti veoma pažljivi kada sudimo o drugima. Smatram da živa bića imaju samo pravo da zadovolje svoje biološke potrebe kao što je glad i svako ko traži izvan toga je lopov i zaslužuje kaznu. Kreativni Bog je izvor svih bića. On je večit i nedodirljiv, ipak možemo da uđemo u duhovni odnos sa Njim tako što ćemo se posvetiti pomoći svim živim bićima koja nas okružuju. Lepo se kaže u Ramajani: Kako možemo da umilostivimo Najvišeg kada to propuštamo u odnosu sa ocem, majkom, braćom, sestrama, učiteljem i drugima?”

Feb 10 Hubert Sauper ,,Darwin’s Nightmare”

,,Za mene je živa priroda, bodra odeća okoline, uvek bila i ostala najveća inspiracija. Nisam se zamorio posmatrajući je najbrižljivije, i to naročito raznovrsnu prirodu biljaka. Rastinje je najneposredniji jezik tla. Svaki novi list, svaki neobični cvet predstavlja po neku tajnu, koja navire i koja – jer se od ljubavi i od zadovoljstva ne može kretati i ne može progovoriti – postaje nema, mirna biljka.’’  Novalis

Feb 11 Peter Friedman and Roger Manley,,Mana’’

 Sakupiše se ljudi i životinje ispred Noje i stadoše ga ubeđivati da napravi dobar izbor za svoju lađu koja nije imala mesta za sve njih. Prvo progovori predstavnik ljudi: ,,Mi, ljudi imamo lepa svojstva i ona se ogledaju u lepoti našeg života, ugodnosti i slasti našeg načina života, lepote naših jela u raznovrsnim hranama, pića i drugih slasti čiji broj niko ne zna osim Boga milosrdnog. Životinje su tu nebitne jer je naša hrana od najboljih plodova dok njima pripadaju kore tih plodova, košpice i sitne grančice. Nama od plodova pripadaju sok i pekmez, a životinjama otpaci plodova i granje. Dalje, mi ljudi imamo razne vrste hlebova, pogača, kolače i slatkiše. Pripadaju  nam razna kuvana jela, pite, razna istucana mesa, pečena testa sa saftom iz mesa, razne vrste riba i mnoge vrste miomirisnih biljaka, pića, pečenih jela i supa. Sirovost životinjske hrane, njena grubost, tvrdoća i posnost, te nedostatak lepih mirisa i masnoće, sve je to dokaz da životinje ne znaju da uživaju u hrani i to je svojstvo robova. Uživanje u hrani je svojstvo gospodara blagoslovenih”.

Životinje dobiše reč i njihov predstavnik odgovoriše: ,,Mnoge su nesreće i poniženja dok ljudi rade.Tu su obračuni i trgovine, zgrtanje imetaka i zaliha, zelenašenje i sve ono što je teško za ljudsku dušu. Te slasti što su spomenute i kojih smo mi životinje pošteđene podrazumevaju razne boleštine, nezgode, smrtne bolesti, vatre i groznice što žežu živce i telo iz dana u dan. Tu su još bolesti varenja, podrigivanja, prdenja i kiseline stomačne, prolivi, kostobolja, hipohondrija, žutica, lepra, kuga, srčana kap, šečerna bolest, šuga, boginje, vrtoglavice, bubuljice, čirevi i sve ostalo što je kazna za dušu, duh i telo”.

Feb 12 David Byrne ,,Ile Aiye”

Francuski filozof Žan Bodrijar je bio vrlo skeptičan prema rezultatima međudejstva medija ili mašina koje su postale nevidljive. Smatrao je da su i čovek i mašina postali izomorfni i ravnodušni tako da niko više nije drugo onom drugom. Bodrijar kaže: ,,Kompjuter nema svoje drugo. Zato i nije pametan. Jer nam pamet dolazi uvek od drugog. Zbog toga je ono toliko postižno. Nenadmašni u računanju, idiotski računari su autisti, duhovi za koje više ne postoji drugi i koji baš zbog toga imaju neku čudnu moć. To je sama snaga povezanih kola. To je moć apstrakcije. Mašine prenose mnogo brže jer su isključene iz svakog drugojačenja. I splet mreža ih povezuje poput ogromne pupčane vrpce između inteligencije i njene inteligencije-blizanke. Ali u toj homoestazi istog sa istim, mašina je oduzela drugojačenje”.

Feb 13 Simon Pummel ,,Body Song”

,,U stvari, ja stržem masku s njegovog izdajničkog lica umrljanog blatom i odbacujem jednu po jednu, kao kuglice od slonovače u srebrnu činiju, uzvišene laži kojima sam sebe zavarava: razumljivo je, dakle, što on ne dozvoljava spokoju da spusti ruke na njegovo lice čak ni kada razum rasprši tmine oholosti. Eto zašto je moj junak navukao na sebe ljutu mržnju napadajući čovečanstvo koje je smatralo sebe nepovredivim zahvaljujući glupim čovekoljubivim tiradama. One su se nagomilale kao pesak u knjigama koje sam u trenucima bezumlja još spreman da poštujem, i pored sve njihove komičnosti i dosade. O, čoveče, evo gde go kao crv stojiš pred mojim dijamantskim mačem. Odbaci svoja načela, nije vreme za oholost: upućujem ti svoju molitvu klečeći na kolenima. Postoji neko ko posmatra i najmanje pokrete tvog grešnog života, ti si uhvaćen u tananu mrežu njegove uporne pronicljivosti.”                        Grof Lotreamon

Feb 14 Greta Snider and Vanessa Renwick ,,Nomads And No-Zones”

Kada se krajem devetnaestog veka pojavila knjiga Maksa Štirnera ,,Jedini i njegovo vlasništvo” javno mnjenje je shvatilo da je dobilo radikalnu kritiku metafizike, morala i politike i sve to u ime suverenog položaja pojedinca. Štirner u predgovoru knjige kaže: ,, Svet što ga sazda vernik zove se crkva, a svet što ga sazda čovek zove se država. To, međutim, nije moj svet. Ja nikada ne činim ljudsko u apstraktnom smislu, već uvek vlastito, tj. moj ljudski čin je od svakog drugog ljudskog razdvojen i samo je kroz tu razdvojenost zbiljski, čin koji Meni pripada. Ja sam moju stvar na Ništa postavio”.

Feb 15 Godfrey Reggio ,,Powaqqatsi”

Ono verovanje da je čovek nekakav Buridanov magarac, biće rastrzano između dve sile podjednake snage koje su, naizmenično, sad pobeđene a sad pobeđuju njegovu dušu, ono je uverenje da je čovekov život samo neizvesna bitka što se bije između pakla I neba. Ona vera u dva suprotna entiteta, Satanu I Hrista, morala je neizbežno uroditi unutrašnjim razdorima u kojima se duša, raspaljivana neprestanom borbom, podjarivana u neku ruku obećanjima I pretnjama, najposle prepusti I prostituiše onoj strain koja ju je upornije progonila.’’ Žoris-Karl Uismans

Feb 17 Louis Malle ,,Calcutta”

U svojoj analizi ,,umnog i racionalnog”  Žak Derida se približava indijskim filozofima: ,,Bez sumnje, postoji izvesna racionalnost ludog, bar isto toliko koliko i luda racionalnost. Možda već zato što nema čistih vrednosti, što su one uvek nekako, precizno ili konfuzno, izmešane. Kad umnost ne bi regularno i neminovno skretala, propadala i kontraciljno se srozavala na ludilo, haos, nasilje, na razaranje i pomračenje vlastite umnosti, to bi onda, takođe, u jednom trećem ili petom obrtu ludosti, bilo ludo. Bez obzira što, kad god se dogodi jedno tako ,,skretanje” njega niko neće baš lako podneti. Ali to su samo nužne traume istorije koje, pri tom, razume se, ne isključuju odgovornost. U stvari, um i ludilo ne stoje u apsolutnoj opoziciji. Njihovi prepleti i zapleti, istina, sadrže u sebi momente opozicije, isključivanja, antagonizama, ali ti momenti ne gospodare, bar ne suvereno, scenom na kojoj se zapleti događaju. I čini se da je pravedno što um i ludilo ne stoje u apsolutnoj opoziciji. Zato je, takođe, pravedno, odnosno u samoj srži dekonstrukcije ,,utemeljeno i opravdano” to da svako čisto određenje Umnog moramo uzeti, s malim, naizgled nevažnim, zanemarujućim zrncetom drugoga”.

Feb 18 Nicolas Humbert and Werner Penzel ,,Middle Of The Moment”

,,Ako se na prste propinješ da bi viši bio, nećeš dugo izdržati.

Ako juriš napred da stigneš pre svih, nećeš daleko stići.

Ko se oslanja samo na svoj pogled, jasno videti neće.

Ko misli da nešto jeste ne luči šta jeste a šta nije.

Ko se razmeće sobom, nema uspeha.

Ko je uobražen, ne može videti narod.

Ako se iz Dao to gleda, može se reći da je

sve to beskorisno i neupotrebljivo.”                        Lao Ce

Feb 19 Werner Herzog ,,Herdsmen of the Sun”

,,A ipak sam ponekad otkrivao da se najprijatnije I najnežnije, najnevinije I najpodsticajnije društvo može naći u svakom prirodnom objektu, čak I za sirotog čovekomrsca I najsetnijeg čoveka. Ko živi usred Prirode I još je pri čistoj svesti, ne može ga obuzeti crna tuga. Za zdravo I nevino uvo ne postoji oluja nego eolska muzika. Jednostavnog I valjanog čoveka ne može ništa prisiliti na vulgarnu tugu. Dok prijateljujem s godišnjim dobima, verujem da mi ništa ne može pretvoriti život u teret.’’  Henri Dejvid Toro

Feb 20 Godfrey Reggio ,,Naqoyqatsi”

Po indijskom filozofu Radakrišnanu, svet je već neko vreme na klizećem balansu: ,,Čovek je socijalna životinja. On voli da oni sa kojima živi budu u bliskoj asocijaciji. Bez obzira što smo u evoluciji bili razbijeni u manje grupe zbog industrijalizacije još uvek postoje mogućnosti za formiranjem većih grupa. Celo društvo mora da se rekonstruiše na principima socijalne solidarnosti. Društvo se primiče onome što se čini kao poslednji stepen ekonomske evolucije. Nažalost, svet koji se razdire rivalitetom kreće se ka usko-sekularnom, materijalnom, ekstravertnom masovnom društvu. Senzitivni ljudi trpe zbog opšte dezintegracije, veštačkog materijalizma, odsustva kreativnih vizija i nekontrolisane tehnokratije koja polako ali sigurno jede srce naše zajedničke egzistencije. Cela kriza kojoj se brzo približavamo je duboko duhovna i ono što nam je neophodno da bi je sprečili je novi i transformišući kontakt sa unutrašnjim izvorima duhovne inspiracije, one koja je animirala dušu civilizacije i održavala zajedništvo svesti. Drugim rečima, mora se zalečiti razvod između spoljašnjih izvora vlasti koji dobijaju zastrašujuće forme i unutrašnjih izvora duha koji polako odumiru ili su već mrtvi”.

Feb 21 Robert Gardner ,,Dead Birds”

,,Kad potlačeni ne spava, strahuj od njegovog uzdaha,

strahuj od dima iz njegovog srca jutarnja.

Strahuješ li da čista duša jedne noći

,,O Bože” iz dubine srca ne zavapi?

Zar nije Iblis zlo činio i dobro nije video?

Od takvog semena čistog ploda nema.

U svađi nemoj nikog da razotkriješ,

jer i ti kriješ neku tajnu od koje se stidiš.

Ne viči bahato na ljude lavove,

kao što ni protiv dece ne koristi pesnice.”                                              Saadi

Feb 22 Les Blank ,,Burden Of Dreams”

Radakrišnan kaže: ,,Za Hindusa sva prava egzistencija je ne-materijalna, nepromenljiva i večita, tako da materija koja se menja i ima trenutnuo postojanje je lažna. Kaže se da dobrota čoveka ima svoju bazu ne u transformisanju materijalnog sveta već u transcedenciji istoga. Cilj nije da promenimo svet već da ga se klonimo. Svet je realan samo kao neperfektan. Maja ili kako je još zovemo-iluzija stoji kao baza realnosti. Ako ispunimo naše viđenje sa mudrošću videćemo kroz Maju, videćemo Bramana. To je istinita vizija, a ne ona koja se klati na vrhu našega nosa.”

Feb 24 Chris Marker ,,Sans Soleil”

,,Telad svu zakoljite

Apetite zadovoljite

Posecite stabla sva

Dobrohotnog drveća

Isušite vodu reke

One bliže il daleke

Probušite neba stomak

Razjarenim plesom odmah

Ugasite vatru svaku

Jasne radosti oznaku

Ofucajte neba luk

Vi zveroliki puk”                                                                David Burljuk

Feb 25 Jonas Mekas ,,Reminiscences of a Journey to Lithuania”

Pazolini uzima primer Norme Džin Bejker, poznate kao Merlin Monro, koja je ,,ponizno nosila svoju lepotu i nije znala da ima dušu kćeri malih ljudi”. Ispevao joj je elegične stihove koje je posvećivao samo ljudima iz predgrađa, seljacima, Ciganima i drugima koji su tlačeni: ,,Nestala je kao bela zlatna sena. Tvoja preživela lepota iz američkog sveta, tražena od budućeg sveta, posedovana od sadašnjeg, postala je tako zlo”.

Feb 26 Gordon Matta-Clark ,,Shorts”

Posle sloma Sovjetskog Saveza, Istočna Evropa se pridružila ,,Slobodnom svetu” mada mnogi misle da   se pridružila ,,Trećem svetu” tako da su se trgovcima drogom otvorili svi putevi. Prema pisanju Boston Glouba: ,,Dok se mnoge američke kompanije kritikuju što ne ulažu u Istočnu Evropu, američki proizvođačI cigareta krče put.” Jedan duvanski direktor to ovako objašnjava: ,,Recimo, u Mađarskoj ima vrlo malo svesti o zdravlju i problemima čovekove sredine. Mi pred sobom imamo oko deset godina otvorenog polja za igru tj. deset godina profita, pre nego što politički korektni levičari-fašisti počnu da ometaju ovo unosno masovno ubijanje. Od trideset razvijenih zemalja životni vek je najkraći u Istočnoj Evropi. Tu statistiku će pokušati u istom pravcu još više da unaprede američke korporacije krčeći put kapitalizmu”.

Feb 27 Andy Goldsworthy ,,Leaning into the Wind”

Indijski filozof Radakrišnan u svojoj knjizi ,,Brahma sutra” osvrće se na suštinu egzistencije ljudskih bića: ,,Sve što živi ima za cilj svoju specifičnu perfekciju. Vlat trave, cvetno drvo, ptica koja leti, jelen koji trči šumom, svako od njih teži perfekciji u skladu sa svojom prirodom. Dok nesvesna bića žive u skladu sa svojim predeterminisanim uslovima, čovek, s obzirom da je zadužen svojom kreativnom voljom, mora da postigne svoje ispunjenje  trudom i voljom. Dekart je reducirao ljudsko bivstvo do statusa objekta zarad naučnog istraživanja. Bivstvo za njega je predstavljalo kontratežu telu.  Za Spinozu su stanja telesnosti bila determinisana baš kao i mentalna stanja. Svest i telo su postali objekti naučnog istraživanja i to samo kroz univerzalni determinizam. Frojd i Marks su usvojili slične objektivne poglede na ljudska bića, ali su dodali i nesvesne impulse u relacijama zavisnim od ekonomske produkcije. Čovek nije kompletna žrtva uslova. Može da kaže ,ne’ životu dok životinja uvek kaže ,da’, čak kada je izložena teroru i jarmu. Čovek može smišljeno da izbegne zadovoljstvo na određenom stupnju da bi ga dobio na drugom i višem stupnju. On može da uspostavi disciplinu nad sobom i da drži kontrolu nad svojim željama. Čak može da kreira i drugačiju prirodu u kojoj su različiti elementi njegovog bića u potpunoj harmoniji”.

Feb 28 Jud Yalkut with Nam June Paik ,,Good Morning, Mr. Orwell”

U pariskoj grupi,, Dada”, Žorž Ribmon-Desenj je bio naradikalniji elemenat koji je izražavao pomamu razaranja. Govorio je i pisao da je ,,suština snage pokreta načelo potpunog razaranja i negacije”. Jednom prilikom se šokiranoj publici obratio ovim rečima: ,,Pre nego što siđemo među vas da bismo vam počupali pokvarene zube, krastave uši, jezik pun čireva… Pre nego što vam prelomimo trule kosti…Okupaćemo se u velikoj antiseptičnoj kupki”.

Feb 29 Erik Pauser,Kristian Petri, Jan Roed, Johan Soderberg ,,Tokyo Noise”

Raul Vanegem je filozof koga su iskovale jake struje 68-e i srećom po njega u bujici revolucije je isplivao na sigurnu stranu obale. Evo šta kaže o individualizmu i kolektivizmu: ,,Previše je leševa nagomilano na stazama individualizma i kolektivizma. Naizgled suprotnih racionalnosti oni kucaju u istom satu gangsterizma kao indentične opresije za izolovanog čoveka. Ruka koja je umirila Lotreamona vratila se da pridavi Sergeja Jesenjina. Prvi je umro u predvorju kuće čoveka koji mu je iznajmljivao stan, a drugi se obesio u nacionalizovanom hotelu. Svuda važi isto pravilo: ,,Nema oružja vaše individualnosti, jednom odobreno od drugih, koje se neće okrenuti protiv vas”.